The time has come when I have to put an end to this blog, or rather go into the new beginnings. Please find more of my work on the links below in red bold letters..but I will update once more for additional links! Love to all and thanks for being a part of my story! Now, I must go… ❤
-Zivot ide samo u jednom pravcu: naprijed. On ne pita mene da li me bole tragovi proslosti, niti me pita o kome zalim. Ne pita ko se igrao sa mojim emocijama, niti pita kajem li se zbog svojih nekih cinova. Nema on vremena da me pita ni za moju bol ni za moju srecu, samo ide, nosi, juri, k’o vjetar, k’o oluja…I tacno, prije sam bez straha koracala u skladu, a sada me vec pomalo plasi njegova brzina. Gdje ode? Ni to ga nije briga jer nema on kad da se osvrce i pita da li sam ja spremna za neko tamo sutra koje me ceka; on samo nosi i nosi me sa sobom htjela ili ne. I time mi govori da je zivot vrijeme i da moram ici tamo gdje treba da budem, da koracam kako bi stigla u to neko daleko sutra, jer svako novo sutra je moja nova sreca. Idi, kaze. Naprijed.
I dok pisem ovo, zelim da se zahvalim na posjecivanju mog privatnog bloga gdje ste mogli vidjeti djelice mog zivota u proteklih 7 godina. No, dosao je trenutak kada bi trebala zaokruziti i staviti neki kraj na ovo mjesto, ili ipak, otici u novi pocetak. Za sada ovaj blog ce biti arhiva mojih trenutaka i fotografija, ali sada nastavljamo u novom formatu na stranici skolafotografije.org. Moj stari site, dijanaphoto.com je takodjer jos tu. Skola fotogarije u Zenici je pocela u februaru i nastavlja se. Sada imamo novu ekipu i novi cas. Pogledajte nas fejs i svakako se javite na dijana.mumin@gmail.com ili sfzenica@gmail.com u vezi svih pitanja. Za projekat Year of Bosnia u saradnji sa mojim bivsim univerzitetom, Western Kentucky University, uskoro detalji stizu…Hvala vam sto ste bili dio mojih prica.
Sirite ljubav! Zivot je lijep.
❤